Hej!

Nakon odmora i još malo subinskih čitanja, evo malo refleksije na sve!

Reakcija

Prije svega evo kratka snimka s zadnje Astroškole vezana uz današnju temu…

Kao da smo s materijalnom i mentalnom evolucijom otišli toliko daleko da je naše emocionalno tijelo ostalo u velikom zaostatku.

S jedne strane tragamo za materijalnim ostvarenjem koje vidimo izvana kod drugih, poistovjećujući ga sa srećom. S druge strane, emocionalno pucamo po šavovima, teško postavljamo granice, i osjećamo se kao žrtve.

Prirodno je željeti pripadati, ali djelujem li izvan svojih granica samo zato što se bojim ostati sam/a? Samoća, zapravo, otvara prostor da budemo sa sobom, iako je to najteže suočavanje zbog osjećaja koje ni ne razumijemo—konfuzije, destrukcije, tuge...

Reakcije na te osjećaje udaljavaju nas od mogućnosti suočavanja sa sobom, drugima i životom.

Život je odnos—odnos mene i okoline/društva.

Zašto onda imamo potrebu kontrolirati sve svoje odnose? Dokle god naš sustav vrijednosti i osjećaj vlastite vrijednosti počivaju na vanjskom prihvaćanju i pažnji, normalno je da stalno reagiramo na vanjske okolnosti.

Bojim se. Kontrola je reakcija na strah.

Pitam te: Zašto uvijek reagiraš na ono što osjećaš?

Nije li to srž ljudskog konflikta? Naša nemogućnost suočavanja s vlastitim emocijama, a zatim traženje krivca u drugima?

Koja je to sila koja stalno traži realizaciju nezadovoljstva i pretjeranu želju za “savršenošću” života prema vanjskim vrijednostima?

Možeš li vidjeti kako te nemogućnost suočavanja s "negativnim" emocijama sprečava da budeš u miru?

Možda ni nemamo referencu za drukčiji, lakši, mirniji život, ali moramo probati – barem pokušati živjeti drukčije.

Riskiraj biti manje vrijedan/a, riskiraj biti nedovoljan/a, jer iza te nelagode leži punina života.

Umjesto da stvaraš reaktivnost u drugima, zašto ne bi bio/bila prostor u kojem drugi ne moraju reagirati?

Umjesto da reagiramo na ponašanja naših bližnjih, možda bi jedni drugima trebali više dopuštati da osjećamo.

Svaki put kad osjetiš potrebu za reakcijom, sjeti se da možeš izabrati tišinu, sjediti sa sobom, sa onim dijelom tebe koji je povrijeđen i traži ljubav. Ne ljubav izvana, već onu koju možeš dati sam/a sebi svojom prisutnošću.

Kako se ponašam prema drugima, odraz je mog odnosa prema sebi.

Iz pritiska koji stvaram sebi (a zatim i drugima), ne mogu djelovati niti voljeti.

Riskiraj biti sam/a, biti ostavljen/a, ne biti ono što drugi očekuju, i što je najvažnije, riskiraj biti ranjiv/a.

Što smo više u miru sa sobom, to je lakše postaviti emocionalne granice. Tada prestajemo tražiti vanjsko prihvaćanje jer lakše prihvaćamo vanjski svijet kada prihvaćamo sebe i svoj unutarnji svijet.

Opusti se. Sve je u redu.

Nastavak Sudbinskih čitanja

Kao što sam spomenuo i u zadnjem emailu, želja mi je odraditi ovih čitanja koliko god bude interesa!

Od sada ću imati svaki tjedan 10 otvorenih termina za čitanja – 2 dnevno.

Kako bi narod rekao: "Tko prvi, njegova djevojka." U ovom kontekstu, slat ću dvije snimke dnevno. Od ponedjeljka do petka – dakle, prva dva bookirana termina dobivaju snimku već sutra, druga dva u utorak, i tako dalje.

A evo i kako je Snježana doživjela čitanje:

Hvala na pažnji.

Do sljedeće Nedelje i novih kozmičkih pustolovina.

Luka